preskoči na sadržaj

Osnovna škola Antuna Branka Šimića Zagreb

 > Naslovnica
Vijesti

Dani hrvatskoga jezika (21.2.-17.3.)

Autor: Tatjana Horvat, 21. 2. 2017.

Uspostavom Republike Hrvatske kao samostalne države hrvatski je jezik postao dio nacionalnoga identiteta. Odlukom Hrvatskoga sabora...

...svake se godine u spomen na Deklaraciju o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika održavaju Dani hrvatskoga jezika od 11. do 17. ožujka. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje obilježava Mjesec hrvatskoga jezika koji počinje na Međunarodni dan materinskoga jezika 21. veljače, a traje do 17. ožujka, dana objave Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967. godine. U veljači i ožujku obilježava se još nekoliko važnih datuma vezanih za hrvatski jezik. 22. veljače 1483. tiskana je prva hrvatska inkunabula, Misal po zakonu rimskoga dvora, a 14. ožujka 1835. objavljena je hrvatska himna, Horvatska domovina.

Međunarodni dan materinskoga jezika (21.2.)

Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima 2000. godine donijela je odluku o proglašenju Međunarodnog dana materinskog jezika, s ciljem očuvanja jezičnih baština, višejezičnog obrazovanja i raznolikosti jezika.

Na današnji dan obilježava se sjećanje na 4 ubijena studenta u Bangladešu 1952. jer su se zalagali i promovirali svoj materinski jezik, bengali, te se diljem svijeta današnji dan promovira kroz razne aktivnosti i promocije. Nekada su jezici nestajali zbog ratova i izumiranja posljednjih govornika malih jezika. Proces globalizacije utječe na izumiranje malih jezika, a procjenjuje se da godišnje nestanu 2 jezika.

Knjige tiskane od izuma tiskarstva (1455.) pa do 1500. g. nazivaju se INKUNABULE. Poznato nam je devet hrvatskih inkunabula, od čega je pet tiskano glagoljicom. Glagoljicu su u tiskarstvo uveli Hrvati. Budući da su hrvatske inkunabule tiskane i latinicom, Hrvati su jedini narod koji ima inkunabule tiskane na dvama pismima. Hrvatski prvotisak, Misal po zakonu rimskog dvora, tiskan je 22. veljače 1483.  Ujedno je i prvi Misal u Europi koji nije tiskan latinicom i latinskim jezikom. Prva slavenska inkunabula tiskana je na papiru i na pergameni (životinjska koža). Osim toga, naš je prvotisak prva slavenska inkunabula tiskana dvobojno, crveno i crno.

 

 

“Horvatska domovina” najpoznatija je pjesma Antuna Mihanovića. Prvi put je objavljena 1835. godine u 10. broju časopisa Danica, prvom hrvatskom književnom i kulturnom listu, najvažnijem u doba hrvatskog narodnog preporoda. Pjesma odražava duh narodnog preporoda. Govoreći o ljepotama Hrvatske i njezinih ljudi, izražava se pjesnikova ljubav i ponos što živi u ovoj zemlji, te potiče i ostatak naroda da zahtijeva svoj jezik, kulturu i neovisnost.

HORVATSKA DOMOVINA

Lěpa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dědovino,
Da bi vazda čestna bila!

 

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo lěto, toplo dělo,
Bistre vode, bistre oči:

Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi; —
To je naša domovina!

Ženju serpi, mašu kose,
Děd se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduć málo doji:

Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine,
K ognju star i mlad šetuje; —
Evo t’ naške domovine!

Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pěsme glasno brěg odbija,
Ljubni poje k tamburici:

Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
Plešu mladji sve okolo; —
Mi smo, pobre, v domovini!

Magla, što li, Unu skriva?
Ni l’ to našiu jauk turobni?
Tko li moleć smert naziva?
Il’ slobodni, il’ su robni?

»Rat je, bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pešjaci,
Slava budi, gdi su naši!«

Buči bura, magla projde, —
Puca zora, tmina běži, —
Tuga mine, radost dojde, —
Zdravo slobost, — dušman leži!

Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!

Teci, Sava hitra, teci
Nit’ ti Dunaj silu gubi,
Kud li šumiš, světu reci:
Da svog’ doma Horvat ljubi,

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrastje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!

 

Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika objavljena je u tjedniku Telegram 17. ožujka 1967. s potpisima osamnaest hrvatskih znanstvenih i kulturnih ustanova. Tekst Deklaracije sastavila je tjedan dana ranije u prostorijama Matice hrvatske skupina znanstvenika, književnih i kulturnih radnika (Miroslav Brandt, Dalibor Brozović, Radoslav Katičić, Tomislav Ladan, Slavko Mihalić, Slavko Pavešić, Vlatko Pavletić), a Upravni odbor Matice hrvatske tekst je 13. ožujka 1967. prihvatio i razaslao na potpisivanje. Već 15. ožujka Deklaraciju je potpisalo tadašnje Društvo književnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.

 

Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu u svojem fondu čuva brojna djela koja su ujedno i spomenici hrvatskoga jezičnog razvoja. U Zbirci rukopisa i starih knjiga pohranjen je rječnik Šibenčanina Fausta Vrančića iz 1595. U istoj se Zbirci nalazi i prva hrvatska gramatika, djelo isusovca Bartola Kašića iz 1604. Prva pravopisna rješenja javljaju se u slovopisnom priručniku Rajmunda Džamanjića iz 1639., koji se također čuva u fondu Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK. Njegov je dio i pravopis Ljudevita Gaja iz 1830. godine. Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu se zbog toga s pravom može zvati i čuvaricom hrvatskoga jezika, pismenosti i kulture.

 

 

 

 

 




Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Tražilica
CMS za škole logo
Osnovna škola Antuna Branka Šimića Zagreb / Krotovica 15, HR-10 040 Zagreb / www.os-absimic-zg.skole.hr / ured@os-absimic-zg.skole.hr
preskoči na navigaciju