Osnovna škola Antuna Branka Šimića Zagreb

 To je dan koji nas podsjeća na poštovanje i uvažavanje drugačijih od nas. Dan koji nas potiče na snošljivost prema drugima. Generalna Skupština Ujedinjenih naroda je 1996. godine pozvala zemlje članice da ustanove Dan tolerancije u sladu s Deklaracijom o principima tolerancije koja je potpisana od strane članica 16.11.1995. godine.

 UNESCO je proglašenjem međunarodnog dana tolerancije skrenuo pažnju na brojne međunarodne akte koji se tiču ljudskih prava, uključujući Konvenciju o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o eliminaciji svih oblika diskriminacija žena, rasne diskriminacije, kao i Konvencija o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida, te brojne druge. UNESCO je dao definiciju za toleranciju i ona glasi u cijelosti ovako!
 
Tolerancija je poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje bogatstva različitosti u našim svjetskim kulturama, naša forma izražavanja i način da budemo ljudi.

Tolerancija podrazumijeva volju i sposobnost prihvatiti i dopustiti različitost, bilo da se radi o razlikama u političkom uvjerenju, ili o vjerskim, rasnim ili spolnim razlikama.

Učenici su već mnogo toga slušali i učili o toleranciji. Učenica Marta Mandić o toleranciji i međusobnom uvažavanju napisala je sastav.

Jesmo li jednaki?

Kakvi god bili, bez obzira na rasu, spol, vjeru, nacionalnost i socijalni status, svi smo jednaki. Ipak, djeca često znaju biti okrutna. Rugaju se djeci koja nemaju markiranu odjeću, koja su malo punašnija, ili pak djeci koja nisu najljepša u školi i naselju. Zbog toga se djeca ponekad osjećaju loše, izoliraju se i povuku u sebe, nekad su ogorčena zbog toga i nepravedna prema svojim roditeljima. Međutim, pritisak vršnjaka je velik i treba poraditi na odgoju i razvijanju tolerancije kod djece. Svi imamo jednaka prava i dužnosti i nijedno dijete ne bi smjelo biti diskriminirano i izolirano iz društva.

Postoji mnogo nepravde vezane uz socijalni status. Kad usporedimo život djece u bogatoj zemlji kao što je Švedska i život u siromašnim zemljama poput Etiopije ili Somalije u Africi, nađemo mnogo nepravde. Na primjer, dječakov život u Švedskoj je poput bajke, ima sve što mu je potrebno, dok dječak u Africi nema odjeću, obuću, uvjeti života su neprimjereni, nema medicinsku skrb i jedva dobije šaku riže dnevno. Također, ima slučajeva kada djecu potpuno nezrelu, uvuku u ratna zbivanja. Rat nije za djecu! Kad bolje razmislim, rat nije ni za koga. Rat uopće ne bi trebao biti tema. To nema veze sa zdravim razumom. Ljudska ambicija i pohlepa siju smrt i uništenje! Ja sam djevojčica koja nema veliku moć i teško da mogu ispraviti nepravdu u svijetu i iskorijeniti zlo. Jedino što mogu jest svojim primjerom pokazati što je ljubav, razumijevanje, prijateljstvo, tolerancija i mir.

Marta Mandić 5.c