Prema istraživanjima i riječima svjedoka, kada su u proljeće 1945. partizani započeli završne borbe na tlu Jugoslavije, vlasti NDH odlučile su da se Hrvatske oružane snage, zajedno s Nijemcima, povuku prema Austriji i tamo se predaju američkim i britanskim snagama. S njima su se povlačili i brojni civili koji su strahovali od komunističkog nasilja.

Početak ove tragedije dogodio se 15. svibnja 1945. kada su se Hrvatska vojska i civili počeli povlačiti  prema Britanskoj vojsci kod Bleiburga. Prvi dio hrvatske kolone koji je stigao do austrijskog gradića Bleiburga zaustavila je britanska vojska. Do Austrije su ubrzo stigle i snage Jugoslavenske armije kojima su Britanci izručili zarobljene hrvatske vojnike i civile. Dio zarobljenika jugoslavenski su vojnici pogubili odmah na Bleiburškom polju. Dio je likvidiran na brojnim stratištima, uglavnom na području Slovenije i sjeverozapadne Hrvatske. Među njima se izdvaja Tezno kod Maribora, gdje je zasad utvrđen minimalni broj od 15 000 ubijenih u svibnju 1945.

Ostali su u kolonama prisiljavani na iscrpljujuća pješačenja po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji i Makedoniji. Ljudi su umirali od iznemoglosti ili su mučeni i ubijani bez ikakva suđenja. Ta tragedija hrvatskog naroda poznata je kao hrvatski križni put. Tek se u novije vrijeme, poslije demokratskih procesa u Republici Hrvatskoj, počelo govoriti i pisati o Bleiburgu i križnom putu. Procjenjuje se da je na Bleiburškom polju i križnom putu ubijeno do 70 000 Hrvata.

Učenica Margita Ćurić iz 8. a izradila je plakat o stradanju Hrvata po završetku Drugog svjetskog rata.

Priredile Ruža Bilić i Tatjana Horvat.