Osnovna škola Antuna Branka Šimića Zagreb

Susret je započeo u vedroj i opuštenoj atmosferi. 

Književnica: - Što bi se moglo dogoditi knjizi ako je zabunom operemo u stroju za pranje rublja?       

Učenici: ???

Književnica: - Stisnut će se u pranju i isprat će joj se slova. Izgledat će ovako! (pokazuje rokovnik s naslovnom stranicom iz jedne od svojih knjiga).

Čuvate li vi knjige? Jedete li možda špek iznad knjige ili joj napravite uho da bi označili stranicu na kojoj ste stali?

Učenici: - Naravno da ne!

 

Susret je nastavljen u vedroj atmosferi pri čemu je književnica odgovarala na pitanja učenika.

 

- Kako ste došli na ideju za knjigu ''Bum Tomica''?

- Moj sin je govorio ''budem'', skraćeno ''bum'', a također su tu i neki događaji iz mog djetinjstva. U knjizi su pomiješani istiniti i izmišljeni događaji. Radi se o obitelji s troje djece i o njihovim školskim prijateljima i o zaljubljivanju. Tomica je zaljubljen u Sanju sve do trećeg dijela knjige kad se stvari počinju mijenjati.

 

- Da li vam vaša djeca pomažu pisati knjige?

- Da, mi si međusobno pomažemo.

 

Književnica: - Da li vama roditelji pomažu pisati zadaće?

Učenici: - Da.

 

- Ima li knjiga ''Bum Tomica'' neku određenu pouku?

- Ne baš, napisana je tako da sami donesete zaključak.

 

- Jeste li pokušali pisati na ''dalmatinskom''?

- Ne poznajem tako dobro ikavicu i južnjački način izražavanja, nisam pisala da ne pogriješim.

 

- Jesu li vaše knjige prevedene na druge jezike?

- Da, ''Debela'' je prevedena na makedonski i engleski, a ''Bum Tomica'' na slovenski.

 

- Jeste li imali puno promocija?

- Da, svaka nova knjiga ima promociju.

 

- Koje se vaše knjige najviše čitaju?

- ''Debela'' i ''Bum Tomica''.

 

- Što će se dogoditi u 4. nastavku ''Bum Tomice''?

- Bit će svega: tučnjave, ljubavi… Ne mogu vam sve reći unaprijed.

 

- Koliko ste knjiga objavili?

- 23 naslova, od toga 13 za djecu.

Da bi djeci približila lik Tomice, književnica je pročitala 1. poglavlje iz knjige.

 

Književnica: - Da li i vi govorite ''budem''?

Učenica: - Da, stalno govorim ''budem'', ''budem'', kad na primjer treba mami pomoći objesiti veš.

Učenik: - Tatu bih najradije nazvao ''Bum Ivica'' jer kad ga pitam da mi nešto instalira na računalu, mjesec dana mi govori: ''Budem''.

 

Bilo je i nezgodnih komentara, ali možemo ih oprostiti jer su bili iskreni.

 

Književnica: - Što čitate?

Učenik: - Samo lektiru i to pod prisilom. (Ups!)

 

- Jesu li vaši romani autobiografski?

- Svaka je knjiga pomalo autobiografska.

 

 

- S koliko ste godina započeli pisati?

- Kad sam bila vaše dobi, s 10 godina.

 

- Koja je vaša najdraža knjiga?

- Sve knjige koje je napisao Zvonimir Balog, a također volim i Ezopove basne.

 

- Imate li sestru ili brata?

- Ne, jedinica sam.

 

- Kako ste došli na ideju za ''Debelu''?

- Dojadile su mi anoreksične manekenke. Željela sam pokazati da u životu nije presudan vanjski izgled. Danas se stalno forsira izgled kao nešto jako važno, gotovo najvažnije.

 

- Zašto u knjizi koristite proste riječi kao na primjer gaće?

- Ne znam što je tu prosto, kaj ti ne nosiš gaće?

 

- Jeste li vi napisali igrokaz ''Obnova ježeve kućice''?

- Da.

 

Uslijedila su nagradna pitanja.

 

- Kojim sam se sportom bavila u mladosti?

Kim Pilipović: - Ping pongom (tj. stolnim tenisom).

Kim je za nagradu dobila knjigu ''Bum Tomica'' s posvetom.

 

Književnica: - Koji automobil vozim?

Učenik: - Forda.

 

 

Nakon što je podijelila još nekoliko nagrada i potpisala se djeci za uspomenu, zahvalili smo se književnici na ugodnom druženju i zabavi.

Knjižnica naše škole posjeduje nekoliko romana Silvije Šesto: ''Bum Tomicu'' (1, 2 i 3), ''Vandu'' i ''Debelu'', zatim knjigu kratkih igrokaza ''Pričalica'', te knjige koje se bave problemima mladih pod naslovom ''Ne, hvala!''. Nakon što učenici pročitaju nekoliko knjiga Silvije Šesto lektira im više neće biti prisila već pravi užitak i zabava!